BUKOVAČKE ČIVČIJE network
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Čerkezi u Bukovačkim Čivčijama 1943 godine

Go down

Čerkezi u Bukovačkim Čivčijama  1943 godine Empty Čerkezi u Bukovačkim Čivčijama 1943 godine

Komentar  Admin Sat 2 May - 1:40:34

U knjizi "Od ustanka do pobjede" - Zborniku sjećanja iz NOR-a u Dobojskom kraju nalazi se i zapis koji je zabilježen na osnovu sjećanja Agana Hamidovića iz Bukovačkih Čivčija.

Svi ratni dani bili su teški. Nije se znalo šta nosi dan, a šta noć. Ipak, čini se da su bili najteži oni s ljeta 1943. godine , kada u Bukovicu i susjedna sela dođoše četnici Ilije Malića i Koje Jorgića, te s jeseni te godine kada u moje selo Bukovičke Čivčije dođoše Čerkezi.
Bio je možda početak novembra 1943. godine. Poslije podne tog jesenjeg dana, kao na nekom derneku ili konjskim trkama, u galopu konja i s vriskom u selo uđoše Čerkezi. Bijesni konji,baš kao i njihovi jahači, pomamno jure našim sokacima. Zaustaviše se usred sela i postaviše straže. Nikoga ništa ne pitaju,nego se po svom ćeifu i izboru rasporediše po kućama . Dođoše i u naše dvorište.Bez pitanja uđoše u kuću i razgledaše pa nam za roditelje i nas svu čeljad ostaviše dvije sobe. Iz staje istjeraše našu stoku pa smjestiše svoje konje. Za stočnu hranu kao i sve drugo nisu ni pitali - uzimali su koliko su htjeli. Ponašali su se oholo i bezobzirno .Ničega se nisu ustručavali i bili su, kako to moja nena reče bez ikakvog obraza ,obzira i srama.
U sjećanju mi je kako se jednom prilikom jedan Čerkez kupao u sobi onako na podu pa go ko od majke rođen izašao u hodnik.Kad smo to vidjeli, zgražali smo se. Još više smo u selu bili zabrinuti kad su silovali jednu djevojku i jednu udatu ženu. Kad smo se zbog toga pobunili, njemački oficiri koji su su im komandovali valjda da kažu da se to ne čini po njihovom znanju ,"kaznili" su jednog Čerkeza .Zatvorili su ga u ljetnu kuhinju Alije Zečevića , ali se on brzo izvukao.

Jedne večeri, tog novembra 1943. godine, tek što je noćpokrila selo, ispod kuće Spasoja i Jove Lukića partizani su napali putnički voz koji je išao iz Broda prema Doboju. Vagoni su bili puni njemačkih vojnika .Poslije puškaranja i nekoliko eksplozija vagoni su zapaljeni. Mislim da se nijedan vojnik nije mogao spasiti.Malo su im mogli pomoći Čerkrzi koji su se nalazili u selu, jer su i oni bili pod vatrom. Kad su se partizani povukli, mislim da su to bili dijelovi 5. kozaračke brigade, Čerkezi su otišli na zgarište voza.

Sutradan ujutro u njivi blizu kuće kod složene ševarike nađoše gomilu puščanih čahura pa me upitaše otkuda partizanima municija . Kažem im da partizani do municije dolaze u borbama , miniranjem i napadima na vozove kao sinoć. Tog dana je u našem selu zavedeno ograničeno kretanje od prvog mraka do svanuća, kao da vozove u vazduh dižemo mi koji od njihovih straža ne možemo ni izaći iz sela .

Nije prošlo ni desetak dana ,spram naše kuće srušen je drugi voz pun municije i nekoliko vagona opljačkanih volova. Sljedeće jutro bili su izbezumljeni i bijesni i Čerkezi i Nijemci.

Tog jutra sipila je sitna jesenjska kiša. Nekako tmuran i težak izgledao je taj dan. Oko 10 sati sasvim slučajno sam izašao na cestu. Ubrzo sam ugledao kako u mom pravcu idu dva konjannika. Kad mi se približiše ,prijetih da za konjima vezanih ruku naprijed umorno tumara Zijah Jusufbegović(aktivni saradnik NOP-a), trgovac pod Fočom. Jedan kraj konopca vezan je za njegove ruke, a drugi za sedlo jednog konjanika. Zijaha sam poznavao jer je navraćao mom komšiji, trgovcu Mehi Terziću. Ne znam zašto stadoše pred Mehinim dućanom. Ja sam tu u blizini dvadesetak koraka od njih , dijeli nas samo cesta. Čujem kako Zijah kaže Mehi da ih pita zašto ga vode i šta će s njim. Kad to Meho učini, jedan od vojnika reče:"Niks šprehen", valjda je bio Nijemac, pa prstima se obuhvati ispod vrata , a onda upru prstom na tri lipe pored ceste kod Mehina dućana i krenuše . Nakon što su prešli stotinjak metara, zaustaviše se naspram pruge. Jedan od konjanika pokaza bičem na srušen voz, nekako čudno zviznu pa bičem udari Zijaha. Konji poskočiše i Zijah pade na cestu. Vukli suga desetak metara pa stali, a Zijah se podigao. Meho zatvori dućan pa se negdje izgubi, a ja trkom kući.

Tog dana poslije podne selom su proveli i jednog mladića, Osmana rodom iz Jakeša, čije prezime nikad nisam saznao, a uhvatili su ga negdje kod Kotorskog. Bio je u civilnom odjelu i vojničkim cipelama na nogama. Zajedno sa Zijahom zatvorili su ga u podrum Idriza Begovića. Odvodili su ih na nekakvo "suđenje". U Idrizovom podrumu, pod stražaom, Halim S. Begović pročitao je "optužnicu i presudu" po kojoj je Zijah Jusufbegović osuđen na smrt vješanjem , jer je skrivao oružje i municiju , a Osman istom kaznom kao vojni bjegunac. Nakon pročitane presude pred vješanje Zijah je tražio vode da se napije , ali to nije dozvolio njemački oficir.

Presuda je izvršena u blizini ceste koja vodi od Doboja prema Brodu, na vrbi u blizini kuće Ruže Radulović. Prvo je obješen Zijah, a zatim i Osman. Taj teški i bolni čin vješanja nisam gledao, ali očevici pričaju da su nakon vješanja zlikovci u Osmana ispalili još dva metka.

Poslije napada na voz i povlačenja partizana, kad se dobro razdanilo, grupa Čerkeza je otišla u potjeru za partizanima. Pred veče su počeli da dolaze sami konji a onda i jedan broj Čerkeza. Zapamti sam taj njihov desetkovani povratak posebno po tome što su došli okićeni opljačkanim fučijama rakije, slaninom, vijencima luka ,kokošima obješenim o sedlo i ne znam čime sve. Nakon što su dva dana visili na vrbi , Zijaha i Osmana su trećeg jutra skinuli Atif O. Ahmić , Huska O. Ibraković i Omer Sivčević. Preneseni su u seosko groblje. Pokušale su Švabe da to bude sahrana van svih našim običaja ali nisu uspjele.

U stvari, čitavo selo je natjerano da dođe na groblje. Jedan njemački oficir, koji je dosta dobro govorio našim jezikom , pročitao je govor u kome je kazao da su obješeni pomagali partizanima , da su komunisti i da će svi koji pomažu partizanima tako proći. Zatim je zahtjevano da se obojica sahrane u jednoj raci. Nije nam bilo do njegove politike i zahtjeva kako da se sahrane već smo to učinili po svom običaju : izvršili smo vjerski obred i sahranili ih u posebne rake. Te dvije humke uredile su njihove porodice . Podsjećaju nas na teške dane i na tu, samo po zlu poznatu vojsku.

Admin
Admin

Broj komentara : 14
Join date : 2009-04-26

https://bc-net.forumbo.net

Na vrh Go down

Na vrh

- Similar topics

 
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu