Povijest Johovca

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down

Povijest Johovca

Komentar  Admin on Fri 1 May - 11:28:08

Johovac je naselje na jugu Bosanske Posavine u blizini Doboja, na putu Derventa-Doboj. Ime je dobio po bogatim šumama johinog drvata, koje se još uvijek može naæi u dolinama rijeka koje ga okružuju. Samo mijesto se prostire na niskim i pitomim obroncima planine Krnjin, koja se blago i razgranato spušta u prostranu dolinu rijeke Bosne, omeđenu riječicama Fočom i Lipicom. Ovaj kraj se odlikuje prirodnim ljepotama i blagom klimom, pogodnom za bavljenje poljoprivredom, voćarstvom i stočarstvom.

Još u mlađe kameno doba ljudi su naseljavali ovo područje, što svjedoče iskopine zemunica na lokalitetu Johovac pokraj rijeke Foče. Zajedno sa cijelom Bos. Posavinom i Johovac je bio u sastavu Rimske provincije – Panonije, (što potvrđuju i arheološki ostatci Gradine na lokalitetu V. Prnjavor) na vrlo važnim Rimskim putnim koridorima Sjever -Jug i Istok - Zapad koji su vodili dolinama Johovačkih rijeka.

U procesu seoba naroda ovo područje naseljavaju Hrvati. Ubrzo je cijeli kraj bio u sastavu Posavske Hrvatske. Pokrštavanjem Hrvata u ovom podruèju ustoličuje se župa Trstivica, o čijem postojanju svjedoče iskopine crkve Sv. Petra na lokalitetu V.Prnjavor.(Seljaci su u novije doba prekopavali zidine, tražeci ostatke antičkog blaga. Međutim pronašli su veliku kamenu ploču sa natpisom na staroslavenskom jeziku, ploča se sada nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu!) Poslije propasti Hrvatskog kraljevstva ovim prostorom vladaju bosanski kraljevi hrvatske krvi.

U XII stoljeæu župa Trstivica uključena je u Bosansku Biskupiju, a župa je pripala Samostanu Kraljeva Sutjeska. U XIII stoljeću dolaze prvi Franjevci. U XIV stoljeću ovaj kraj pripada utvrdi Dobor, a poslije toga pod upravu Kotromanovića. Padom Bosne pod Osmanlijsku vlast, ovaj kraj ostaje u sastavu Jajačke Banovine sa jakom utvrdom Dobor. Pod Osmansku vlast Dobor pada 1536 god. u napadu Gazi Husret-bega na Slavoniju. Državnost koju smo izgubili u tim danima nikada više u Povijesti nismo povratili. Narod je pretvoren u kmetove, a kraj u Vojnu krajinu. Zbog velikih progona, pljačke i poznatog turskog zlostavljanja kršćana (zuluma) narod se počeo iseljavati u Prekosavlje. Još u narodu postoji izraz za ići u Slavoniju -ići preka....

U Vojnoj Krajini su uslijedili dugotrajni ratovi koji su uništavali pučanstvo. Krajem 17 stoljeća, za Bečkog rata, cijeli kraj je još jednom opustio zbog prisilnog iseljavanja Hrvata u Prekosavlje. Prema izvješću fra Marijana Pavlovića iz 1623, Župa Trstivica pripada Samostanu Kraljeva Sutjeska.(Curia Bani). Vremenom zbog povećanja pučanstva, dolazi do utemeljenja novih župa. Tako biskup fra Pavle Dragičević u svom izvješću navodi da župi Velika (Plehan) god 1742, pored ostalih mijesta pripada i Foča koja je spala na samo 13 katoličkih kuća i 129 katolika. U izvješæu apostolskog vikara biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768 u župi Velika, pored ostalih navode se: Foča ima 37 katoličkih kuća i 486 katolika, Johovac ima 22 katoličke kuće i 164 katolika. Opet su uslijedile decenije nestabilnosti, ratova, nasilja i iseljavanja na tom području. Ovaj kraj ponovno oživljava početkom 18 st. U Foči pored crkve sagrađjen je gostinjac u kojem odsjedaju župnik i kapelan. 1808 u župi počinju voditi matice rođenih, vjenčanih i umrlih. Župa Foča, kojoj tada pripada Johovac, osnovana je 1839 odvajanjem od župe Velika(Plehan). Već 1858 godine Franjevci su osnovali Prvu pučku školu .

Odlukom Berlinskog Kongresa 1878 god. Austro - Ugarska dobiva upravu nad BiH. Od toga trenutka počinje preporod cijeloga kraja. Nova vlast je izgradila uskotračnu prugu Bos. Brod –Doboj-Sarajevo-Ploče. U Johovcu je sagrađena, željeznièka stanica sa magacinima i rampama za utovar-istovar robe. Stotine ljudi svakodnevno je putovalo vlakom na posao i u školu u pravcu Doboja ili Dervente. Otvoreni su magacini za otkup različitih proizvoda, žitarica, voća, ljekovitog bilja itd. Sagrađene su pilana, kožara. Sušena šljiva se proizvodila naveliko. Kroz selo je prošla cesta Sarajevo- Bos Brod sa križanjem za pravac Modriča. Tako smo postali centar regije. Mnogi ljudi su dobili posao i sigurnu egzistenciju.

Izgradjena je četvorogodišnja škola, zgrada žandarmerije, dućani, gostionica, dobili smo lokalne zanate, krojača, frizera, obućara... Bačvari su pravili hrastove bačve za izvoz. Selo se naglo počelo razvijati i već je brojilo 100 kuća. U selo se doseljavaju školovani Hrvati iz unutrašnjosti BiH, kao i naseljenici iz drugih dijelova Austrugarske carevine: Česi, Slovaci, Mađari, Nijemci, Talijani i Hrvati iz Hrvatske. Selo je postalo mala Europa, u kojoj se odvijao bogat kulturni život.... Idila je trajala sve do početka 1914, a onda počinje novo iseljavanje, smrt, bolest i glad.

Propašću Carevine i dolaskom Kraljevine Jugoslavije pokušalo se zadržati istu razinu gospodarstva, ali zbog diktature velikosrpske politike i čestih štrajkova ekonomija je lagano propadala. Preko Povjerenstva Hrvatskog Kulturnog Društva Napredak distribuirala se "Danica" i ostali hrvatski tisak sve do 1926, kada je definitivno zabranjen. Prva organizirana športska aktivnost u Johovcu organizirana je kroz športsko društvo "Sokol" osnovano 1933. Selo je izgradilo novu crkvu 1933 na brijegu zvanom Vrisike.

1933 god usljed velike poplave rijeka Bosna je izmijenila svoj tok tako da se značajno približila selu, veliki dio Johovačkog polja od tada se nalazi na suprotnoj strani. To je otežavalo obradu, pa su vremenom mnogi miještani zapostavili svoja imanja. To je bio naš prvi veliki gubitak teritorije koji se i danas nastavlja.

Kriza tridesetih godina dvadesetog stoljeća zahvatila je i ovaj kraj! Vladala je glad i neimaština. Sve je ukazivalo da se približava nešto još lošije. I doista 1941 izbio je drugi svjetski rat koji je odnio živote nekoliko stotina Johovčana. U komunistickim progonima na kraju 2 svjetskog rata (Krizni Put) mnoge obitelji su izgubile muške članove i izumiru u potpunosti.... Komunistička vlast je po ugledu na boljševičku Rusiju i tamošnje kolhoze formirala tzv. narodne zadruge. Oduzeli su seljacima zemlju i gurnuli ih u kolektivizaciju u kojima im propisuju koliko žita i mesa moraju predati Narodnom odboru bez obzira da li im ostaje za vlastitu prehranu.... Napravili su poljoprivredni kombinat, izgradili osmogodišnju školu, napravljena je sala seoskog Doma za višenamjensku uporabu. Napravili su novu zgradu milicije, dobili smo mijesni ured, poštu, ambulantu, poljoprivrednu apoteku, izgradjeno je sajmište i stvorena je mjesna zajednica..... Napravljene su 2 stambene zgrade za novopridošle službenike - prvenstveno Srbe (U selu je bilo 50 državnih službenika i niti jedan nije bio Hrvat.)

Johovac je postao SREZ. Mijesto je uvijek bilo puno stranaca, a naročito ljeti kada su vlasti održavale predvojničku obuku. U Johovcu su mnogi nalazili zaposlenje, samo ne i njegovi miještani, oni su morali trbuhom za kruhom u Hrvatsku ili Sloveniju, a 70- tih godina u Njemačku na privremeni boravak, (gdje su ostali za stalno), sada poznat pod nazivom ekonomska emigracija. Ranih 60-tih dobili smo struju, telefon i prve Televizore.Sredinom 60-ih god kroz selo je prošao regionalni put Sarajevo-Bosanski Brod. Mijesnim samodoprinosom smo asfaltirali put kroz naselje uvedena je ulična rasvjeta, održano je znanje-imanje. Dobili smo bolje komunikacije sa svijetom, što nije vratilo ljude iz Njemačke" auslendere "nego pomoglo odlasku novih ....

Nogomet, kao najvažnija sporedna stvar na svijetu, u Johovcu se počeo igrati 1949 godine u NK Budućnost, koji je 1991 god. preimenovan u NK Johovac. Klub se takmičio u sportskom savezu Doboj i uspješno je nastupao sve do rata i agresije 1992.
Po popisu pučanstva iz 1991 Johovac je imao 1487 stanovnika, većinom Hrvata.

Hrvata: 1337 …… 90% ,
Srba: 71 … 4,7%,
Muslimana: 5 …. 0.3%,
Yu 50 … 3,5%,
Ostali: 22 ……..1,5%,

U agresiji paravojne Srbočetničke vojske 1992 selo Johovac je napadano sa 32 tenka i cjelokupno porušeno. Mnogi mještani izgubili su živote. Tom prilikom porušena je crkva Blažene Marije Djevice, kao i lokalno groblje.

Deset godina poslije, malobrojni prognanici se vraćaju sa nadom u novi početak. Ohrabreni potporom plemenitih pojedinaca i Republike Hrvatske oni žive u nadi da će njihov rodni kraj još jednom zaživjeti punim sjajem.
Prilikom napada na Johovac 1992 poginuli su hrvatski branitelji:

Siniša Radović, Zoran Deronjić, Jure Križić, Jozo Matić -Jakova, Luka Križić, Ivan Plejić, Pavle Iviæć Zdenko Karamatić, Mijo Karamatić, Jozo Matić-Ivana, Miroslav Perić, Marko Radoš, Marko Anušić, Jozo Matanović, Josip Križić i Slavko Radović,

Pored agresivnog rata počinili su i ratni zločin nad civilima Johovca: Iva Križić, Anica Matić,
Jela Ćurak, Lucija Križić, Doma Križić, Marija Radović i Ana Čalić.

Neka im je vječna slava i laka Johovčanska gruda!

Preuzeto sa www.johovac.com

Admin
Admin

Broj komentara : 14
Join date : 2009-04-26

Vidi profil korisnika http://bc-net.bosnianforum.com

Na vrh Go down

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh


 
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu