Moždani udar

Moždani udar je naglo nastali neurološki poremećaj uzrokovan poremećajem cirkulacije u mozgu što dovodi do nedovoljne opskrbe određenih dijelova mozga kisikom i hranjivim tvarima. Zbog nedostatka kisika i hranjivih tvari dolazi do oštećenja i odumiranja živčanih stanica u zahvaćenim dijelovima mozga što se manifestira oštećenjem funkcija kojima ti dijelovi mozga upravljaju.

Moždani udar može biti uzrokovan ugruškom koji začepi arteriju i onemogući protok krvi kroz nju (ishemijski moždani udar) ili puknućem krvne žile i prodiranjem krvi u okolno tkivo (hemoragijski moždani udar). Oko 85% moždanih udara su ishemijski koji mogu biti posljedica stvaranja ugruška u oštećenoj arteriji koja mozak opskrbljuje krvlju (tromboza) ili otkidanjem komadića ugruška koji je nastao na drugom mjestu (npr. bolesni srčani zalisci), a krvnom strujom doputuje i zaglavi se u moždanoj arteriji (embolija). Oko 15% moždanih udara su hemoragijski. Ako se krv iz oštećene krvne žile izlije u mozak radi se o intracerebralnom hematomu, a ako se krv izlije u likvorske prostore onda se radi o subarahnoidalnom krvarenju.

Najčešći uzrok oštećenja krvnih žila u mozgu je ateroskleroza koja dovodi do stvaranja naslaga masnoća, veziva, kalcija i drugih tvari u stjenci krvne žile što uzrokuje sužavanje i slabljenje stjenke krvne žile.



Najčešći simptomi moždanog udara
Najčešći simptomi moždanog udara su:


utrnulost, slabost ili oduzetost lica, ruke ili noge pogotovo ako je zahvaćena jedna strana tijela
poremećaji govora: otežano i nerazumljivo izgovaranje riječi, potpuna nemogućnost izgovaranja riječi i/ili otežano, odnosno potpuno nerazumijevanje govora druge osobe
naglo zamagljenje ili gubitak vida osobito na jednom oku ili u polovini vidnog polja
naglo nastala jaka glavobolja praćena povraćanjem bez jasnog uzroka
gubitak ravnoteže i/ili koordinacije povezani s drugim simptomima
omaglice ili vrtoglavice, nesigurnost i zanašanje u hodu, iznenadni padovi osobito povezani s drugim simptomima

Faktori rizika za nastanak moždanog udara

Mnoge bolesti, stanja, okolnosti, životne navike i ponašanja dovode do nastanka moždanog udara, a nazivaju se faktori rizika za nastanak moždanog udara. Na neke faktore rizika, kao što su dob, spol i genetsko nasljeđe nije moguće utjecati, ali na mnoge faktore rizika moguće je djelovati i smanjiti njihov utjecaj na povišenje rizika nastanka moždanog udara.

Dob je značajan faktor rizika za nastanak moždanog udara, starije osobe češće obolijevaju od moždanog udara, no čak 46% moždanih udara nastaje u najproduktivnijoj životnoj dobi, između 45. i 59. godine života, što čini moždani udar vrlo velikim zdravstveno-ekonomskim problemom.



Najpoznatiji faktori rizika na koje se može utjecati su:

povišen krvni tlak
pušenje
srčane bolesti
poremećaji ritma srčanog rada (fibrilacija atrija)
šećerna bolest
povišene masnoće u krvi
značajno suženje karotidnih arterija
nezdrava prehrana
stres
tjelesna neaktivnost
debljina
Liječenje moždanog udara
Moždani udar je hitno stanje i zahtijeva hitan prijevoz i zbrinjavanje bolesnika u adekvatno opremljenoj zdravstvenoj ustanovi. Danas se primjenjuje i specifična terapija za ishemijski moždani udar upotrebom novih lijekova koji mogu otopiti ugrušak koji je blokirao krvnu žilu. Na taj način može se omogućiti ponovna uspostava krvotoka i sprječiti odumiranje živčanih stanica. Ovakva terapija može se primijeniti samo unutar prva tri sata od nastanka simptoma ishemijskog moždanog udara, te je stoga, na žalost, rezervirana za manji broj bolesnika. Međutin, svi bolesnici s moždanim udarom trebaju se liječiti u posebno organiziranim neurološkim odjelima za zbrinjavanje moždanog udara, tzv. jedinicama za liječenje moždanog udara (JLMU). Noviji podaci govore o znatno povoljnijem ishodu moždanog udara kod bolesnika koji se liječe u jedinicama za moždani udar, nego kod bolesnika koji se liječe na drugim odjelima.

Nakon završenog liječenja moždanog udara, bolesnici s preboljelim moždanim udarom trebaju započeti program rehabilitacije. Program rehabilitacije treba provoditi multidisciplinarni tim stručnjaka, rehabilitaciju je potrebno započeti što je to ranije moguće, a u program rehabilitacije treba uključiti i obitelj bolesnika. Na taj način postiže se najbolji mogući oporavak bolesnika nakon preboljelog moždanog udara